Pri~a o mr`wi – prvi deo

Звезда неактивнаЗвезда неактивнаЗвезда неактивнаЗвезда неактивнаЗвезда неактивна
 

Svaki od nas koji jesmo, koji smo bili i koji }emo biti do`iveli smo i do`ivqavamo, da prema name neko gaji ose}awe iskrene i otvorene mr`we.  Ovo je moja pri~a o nekim mojim mrziteqima.

          Ro|eni smo i odrasli u istom mestu. Rumi. I{li smo u razli~ite osnove {kole ali to, po mom mi{qewu, nije toliko bitno. Krenimo redom jedan po jedan.

Prvi.

Poreklo nam je bilo razli~ito. Jedan je bio dete iz nacionalno me{ovitog braka. Ja nisam. wije bio kr{ten, ja jesam. Bio je dobro dete socijalizma. I{ao je na radne akcije, pri~ao je kako mu je za dlaku izmakla udarni~ka zna~ka. nisam bio komunista, niti poticao iz takve porodice. Sve {to je wemu bilo sveto meni je bilo strano. Voleo je da bude duhovit na ne~iji ra~un i da tako zabavqa druge. wije se isticao ni~im drugim. To je bio jedini na~in da se istakne da bude prime}en. Nisam voleo nikada da pravi {ale na tu} ra~un. To je bilo protivnom mom vaspitawu do kraja. U~en sam dap po{tujem svakoga ali da ne dam na sebe. Mene je po~eo da zafrkavao tako {to mu je palo na pamet da sam umro! Znao je da do|e iznad moje klupe, po{to smo i{li u isti razred i da govori na glas da sam umro i kakao }e da ide u ve ce da pusti suzu za mnom. Neki u razredu su se smejali, neki su mu govorili da je to neumesno, neki su ga ignorisali. Interesantno je da mnogo godina kasnije, kada sam krenuo u Rumu u crkvu, one koji su se bunili sretao sam u crkvi. One koji su se smejali wegovim {alama nikada.

Jednom dok je on na sav glas govorio u u~ionici kako sam ja umro, pri{ao sam ga i upitao sporim glasom, dovoqno sna`nim i glasnim da li on ho}e da umre? On se nije ni osvrnuo na ono {to sam ga pitao, ve} je nastavqao da ponavqa kako sam umro. Neki su se oko wega kidali od smeha, neki su poku{avali da izgovaraju molitvu za pokojnike, koju, kako su bili iz partizanskih porodica nisu ni, znali. Dobro, rekao sam, vide}emo ...

Sa~ekao sam da se zavr{i posledwi ~as, iza{ao sam prvi i sa~ekao ga posle {kole, On je iza{ao u dru{tvu svojih drugara i kada je video mene svi su se ustremili prema meni, jer sam stajao po strani tako da je svako mogao da me primeti. Torba mi nije bila u ruci, ni patike.  ^im  mi je pri{ao uhvatio sam ga jednom rukom za okovratnik, a u drugoj ruci mi je blesnula britva, koju sam mu mometalno stavio pod grkqan vrhom, On u prvom trenutku nije shvatio {ta mu se desilo. Upitao sam ga sporim ali glasnim glasom Da li ti ho}e{ ti da umre{? Wegovi drugari, su nas opkolili i po~eli da mi govore da sklonim britvu i krenuli ka meni. Rekao sam im Odbij te! Oni su nastavili da prilaze na{ta sam mu je vrh britve zabio malo u grkqan. Potom sam se prodro opet Odbij te! Oni su me pogledali unezvereno ne o~ekuju}i takvu moju reakciju! Blago re~eno bili su {okirani! O~ekivali su, da su svi ovce koji su spremni da trpe wihov teror.

Prvokator, u~esnik radnh akcija se uneredio. Pantalone su mu bile mokre. Pla~nim glasom, jedva se suzdr`avaju}i da ne zapla~e, tra`io je od mene da sklonim britvu, sada ve} krvavu. Wegovi pajta{i su se udaqili, dobacivali su da se on samo {alio, na {ta sam ja odgovrio, da i ja se samo {alim. Tada je pri{la jedna od onih koja mu je govorila da to ne radi, da to nije qudski i sli~no, Ona je rekla pajta{ima da idu, a zatim je razdvojila mene i wega. Bila je mo`da jedini osoba kojoj smo verovali i ja i on. Godinama kasnije postala je tutor u crkvi.

Odlaze}i on je prokomentarisao Pa britva je zar|ala. Naravno, odgovrio sam, to je za slu~aj da se izvu~e{, da dobije{ tetanus.

To ve~e smo se razdvojili. Izmiritqka me je pratila ku}i. [ta god da me je pitala }utao sam. Pre nego {to smo se razili upitao sam je Da li mi{sli{ da su shvatili poruku?

Odgovorila mi je PA NISU DEBILI!

Od tada smo se do kraja {kolske godine samo javqali klimawem glavom. Wegovi pata{i su me izbegavali.

Jednom mi je pri{ao dok sam sedeo u gradu sam u kafani, ~ovek u civilu koga nisam poznavao i ponudio mi pi}e. Odbio sam. Poku{avao je sa mnom da razgovara. Upitao sam ga ko ga {aqe i za{to. Pogledao me je u o~i, spustio pogled, zapali cigareti i upitao. Da li imam britvu? Izvadio sam jednu. On je }utao, Izvadio tada i drugi. On je bio iznena|en ali je i daqe }utao. Pitao sam ga da li mu treba neka posebna?

I tu negde je razgovor presd`tao da bude zanimqiv.

Kasnije u `ivotu moj saraniteq je postao kriminalac. Bio je i u zatvoru.

Za{to je radio ba{ to {to je radio i za{to ba{ meni, nikada nisam saznao. Jedino {to mi je danas jasno, a to je da su on i wegovi pajta{i imali KOMPLEKS MENE. ZBOG ^EGA? NIJE MI BILO, NIJE MI DANAS, A VEROVATNO NE]E NI U BUDU’NOSTI NIKAA BITI JASNO...


 

Comments powered by CComment

PREGLED NOVIH TEKSTOVA

  • Jedno iskustvo sa molitvom (molitvama)

    Dragi moji ~itaoci, ovo {to ~itate nije rezultat mog nekog mudroslovqa, nego je rezultat mog `ivotnog iskustva. Mog `ivotnog iskustva koje je po~elo kada sam imao 20 godina. Tada sam do{ao u kontakt sa satanisti~ko literaturom ali i sa hri{}anskom. Opredelio sam se za hri{}anstvo. Da prisustvujem hri{}anskoj liturgiji, ili {to bi rimokatolici rekli hri{}anskoj misi, a ne satanisti~koj crnoj misi. Ne sabi, ne odlasku u ris, ne savezu sa sotonom nego sa Hristom. Dakle, svesno sam se opredelio da moj put bude uz Hrista, da po{tujem њegove zapovesti, da uzrastam u њemu.

                Iskustvo koje }u vam ispri~ati desilo se kada sam imao 30 i ne{to godina. Ne navodim jednu godinu zato {to ono ima svoju genezu i svoje posledice. Upravo, geneza

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • Прича о комшијама

    Била једном тројица комшија. Један је волео спорт, брзе моторе и оно што већ иде уз то. Други је волео лепу књижевност, уз пут Аристотела, Платона и слично. Е трећи је волео и једно и друго али је волео и цркву. Постио је, причешћивао се, читао Николаја, Јустина, Берђајева, Достојевског, Розанова, Соловјева, Леонтјева и слично. Једно дана ко и сви људи, они умру. Овај трећи тумара по рају тражи комшије. Кад види другог у паклу.

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • POLEMIKA JUNA 2026. GODINE SA MOJIM BIV[IM STUDENTOM – BLOKADA DA ILI NE, NOVI FAKULTET DA ILI NE

    Sva ova pri~a je nastala kao posledica de{avawa od novembra 2024. do 2026. Naime, navodno zbog pada nadstre{nice u Novom Sadu u Ni{u su po~eli protesti. Tamo gde za 26 godina moga rad nisu bili sposobni jedan jedini put da me ispo{tuju sada kukaju, navodno za mrtvim Vojvo|anima. U stvari {ta pokazuju? Da bi Vojvo|ani bili vredni pa`we wima moraju da budu MRTVI I POLITI^KI UPOTREBQIVI.

    Moji studenti su naseli na tu pri~u. Krenuli su u bojkot nastave veruju}i da }e time naterati Vu~i}a da

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • Прича о комшијама

    Била једном тројица комшија. Један је волео спорт, брзе моторе и оно што већ иде уз то. Други је волео лепу књижевност, уз пут Аристотела, Платона и слично. Е трећи је волео и једно и друго али је волео и цркву. Постио је, причешћивао се, читао Николаја, Јустина, Берђајева, Достојевског, Розанова, Соловјева, Леонтјева и слично. Једно дана ко и сви људи, они умру. Овај трећи тумара по рају тражи комшије. Кад види другог у паклу.

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • IZVINI ...

    Mnogo izvini ...

    Mnogo sam pogre{io ...

     

    Video sam u tebi pamet,

    Pronicqivost,

    Um,

    Okovitost,

    Misao.

     

    Video sam u tebi li~nost,

    Stav,

    Mi{qewe,

    Uspravnost,

    Nesavitqivost,

    Po{tovawe,

    Uva`avawe.

     

    Video sam u tebi ponos i dostojanstvo,

    ^ast i obraz,

    Moralni integritet,

    Da `ivot vredi jedino

    Ako si adamsko koleno.

     

    Video sam u Tebi Gospo|icu,

    Odmerenog re~nika,

    Odmerenog pona{awa,

    Na koju ni kap ne sme da padne.

     

    Izvini,

    Izvini, {to nisam shvatio da je

    Da je to

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • Обавезна питања – тип питања на писменом испитивању

    Стални развој свих наука током 20 и 21 века условио је да се они који се баве образовањем, почињу бавити и усавршавањем начина на који се врши провера знања писменим путем, како у основној и средњој школи, код ученика, тако и на факултетима код  студената. Уобичајено је било сво ово време да се провера знања врши на два начина. Први се заснива на чињеници да се испитанику да одређен број задатака и према томе на колико је тачно одговорио да одговарајућа оцена; други је био да се појединачна

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • Питања и одговори – један могући начин утицаја на промену понашања ђака

    Радећи у основној школи нашао сам се у прилици да решавам проблеме, дисциплине. односно понашања ђака школи. То је значило проблеме око понашање на часу, однос према имовини школе, однос према другим ђацима и слично У то време 90 – тих година уобичајено је било да се за лакше преступе упућују код разредног старешине, а за тежа код директора. За учестла проблематична понашања ђаци су се кажњавали смањењем оцене из владања.

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • Pri~a o mr`wi – prvi deo

    Svaki od nas koji jesmo, koji smo bili i koji }emo biti do`iveli smo i do`ivqavamo, da prema name neko gaji ose}awe iskrene i otvorene mr`we.  Ovo je moja pri~a o nekim mojim mrziteqima.

              Ro|eni smo i odrasli u istom mestu. Rumi. I{li smo u razli~ite osnove {kole ali to, po mom mi{qewu, nije toliko bitno. Krenimo redom jedan po jedan.

    Prvi.

    Poreklo nam je bilo razli~ito. Jedan je bio dete iz nacionalno me{ovitog braka. Ja nisam. wije bio kr{ten, ja jesam. Bio je dobro dete

    Comments powered by CComment

    Опширније...  
  • Pri~a o mr`wi – drugi deo

               Kada sam zavr{io Pri~u o mr`wi – prvi deo, setio sam se jo{ nekih pri~a. Ovo je druga pri~a koju }u Vam ispri~ati. Da li je posledwa ne znam?

              Obojica smo bili iz Rume rodom. On je poreklom bio iz Bosne ili iz Krajne. Da li Lika, Kordun ili Banija, nikada nisam zapamtio. Nije mi to bilo ni bitno. Znao sam da odande dolaze kolonisti, komunisti, partizani, oni koji vole vi{e Tita od sebe, svoje tate i mame, bake i deke. Od svoje, jo{ uvek, ne ro|ene dece. To mi je bilo

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • О титули ВОЖД код Срба

    Титула вожд, преводи се и објашњава као вође. Ипак, није сваки вођа Срба добијао ову титулу. Добијали су је само они које је српски народ доживљавао као најзначајније вође.

              Први код Срба ову титулу је добио и носио, вероватно тек наком смрти Свети Сава. Ословљаван је као „вожд отачаства на благоверје“. Срби су затим на следећег вожда, односно вождове чекали више од пола века. Први вожд постаће потом краљ Милутин (1282 – 1321), краљ Стефан Дечански (1321 – 1321) и краљ и цар Стефан

    Write comment (0 Comments) Опширније...