PRETRAGA

OTVORITE SAJT NA VA[EM MOBILNOM URE\AJU

KO JE NA MRE@I

Ко је на мрежи: 234 гостију и нема пријављених чланова

BROJ POSETA

01841891
Danas
Ju~e
Ove nedeqe
Pro{le nedeqe
Ovog meseca
Pro{log meseca
Svih dana
212
260
1241
2035
9391
11987
1841891

0.50%
5.98%
0.81%
0.30%
0.07%
92.32%
Online (15 minutes ago):3
3 guests
no members

Ваш ИП:54.160.243.44

NAJNOVIJI KORISNICI

  • Milorad
  • Zone
  • Паки
  • tene
  • vidovi}1979

Winamp, iTunes Windows Media Player Real Player QuickTime Web Proxy


 

 

Po{tovawe – {ta je to ili kako to be{e izgleda?

Оцена корисника:  5 / 5

Звезда активнаЗвезда активнаЗвезда активнаЗвезда активнаЗвезда активна
 

Da li dragi moji ~itaoci jo{ pamtimo, razumemo, re~ po{tovawe. Da li ona u nama budi neke emocije, neka se}awa, na qude, neke qude, na neke doga|aje, na … bilo {ta i bilo koga?

            Da li …

            Ispri~a}u Vam pri~u o jednom primeru po{tovawa koje sam li~no do`iveo, Za istinitost ove pri~ mogu da Vam garantujem ako Vam to ne{to zna~i.

            Tamo negde oko 2010. godine u jednom gradu u centralnoj Srbiji, onome {to je spadalo u Beogradski pa{aluk, samo wegove ju`ne delove, de{ava se radwa ove pri~e.

            Bila je godi{wa skup{tina jednog od Ravnogorskih pokreta. Moj prijateq i ja nismo pripadali tog grupaciji. Pripadali smo jednog drugoj, ali tako|e Ravnogorskog pokreta. Na ovu skup{tinu smo do{li kao dobri gosti, pozvani da svojim prisustvom poka`emo, ako nismo isti, to ne zna~i da ne mo`emo da sedimo zajedno.

            Skup{tina ko skup{tina, odradili smo ceremonijalni deo, odredili su radni deo, pre{lo se na glasawe i preostalo vreme smo imali slobodno, da pro{etamo.

            Imali smo i moj prijateq i ja uniforme na sebi, On pripadnika Ravnogorskog pokreta, moja malenkost pripadnika Gorske garde. To je ona Gorska garda koja nastavqa tradicije jedinice kojom je komandovao vojvoda Nikola Kalabi}. Dok smo i{li ulicama grada, sa doma}inima, izazivali smo razli~ite reakcije. Dok smo se {etali naleteli smo na Prleta iz serije Otpisani, odnosno Dragana Nikoli}a, on je sagnuo glavu i samo protutwao kroz nas. Na dobacivawa koja su jasno slala poruku - `elimo da razgovaramo nije bilo ni{ta. On je samo pro{ao.

            Na{i doma}ini su pripremili koktel ali je kod nas iz Vojvodine glad nekako bila ja~a, nego `e|. Nas dvojica smo krenuli da ne{to pojedemo. Uskoro smo nai{li na jedan restoran i kako je bio otvoren, u{li smo unutra.

            Kada smo u{li u uniformama sa kokardom na glavi,  izazvali smo tajac i svi prisutni su nas fiksirali, kao da vide vanzemaqce. Sre}on u restoranu nije bilo mnogo qudi, pa smo mogli da sednemo dovoqno daleko od znati`eqnih pogleda. Konobar je onako iznena|en pri{ao na{em stolu. Nije znao {ta da o~ekuje. Pozdravili smo ga sa

  • Poma`e Bog!

On nam odgovori

  • Bog Vam pomogo!

Otvorili smo menije i gledali cene i vrste pi}a i hrane. Naru~ili smo dve doma}e kafe i dve kisele vode, Po{to je bio post, naru~io sam pe~urke i salatu od paprika, dok je moj prijateq naru~io ribu.

Konobar je oti{ao i preneo naruxbenicu, u kuhiwu, doneo nam kafe i kiselu vodu, a potom oti{ao i seo za sto na kome je sedeo i kada smo u{li.

Nas dvojica smo po~eli da komentari{emo lokal koji je bio ~ist, uredan, sa belim ispeglanim stolwacima. Tako|e su i bele salvete odavale utisak ~isto}e i dostojanstva lokala u koji smo u{li.

U jednom trenutku moj prijateq naglas zatra`i od konobara da isprazni pepeqaru, Oni se kao zbuni{e ne znaju {ta je pepeqara. Na kraju su ipak razumeli, spomenuli smo pikslu.

Tako je nekako krenula komunikacija izme}u nas i doma|ina. Pitali su nas ko smo, {ta smo, {ta predstavqamo, odakle smo, za{to smo tako obu~eni, za{to su nam uniforme razli~ite. I sl. Razgovor su vodili uglavnom sa mojim bratom ~etnikom, dok ja nisam ba{ goreo od `eqe da razgovaram.

U jednom trenutku postavi{e nam pitawe da li koga poznajemo u wihovom gradu. Moj brat je odgovorio da poznaje qude iz pokreta. Wih niko nije znao, oni su za wih bili marginalci, potpuno nebitni za grad, za sredinu, za pam|ewe.

- A vi ili ti, drugi, {to }uti{, kako da ka`em, da li nekoga zna{? Upita{e direktno mene.

Razmi{qao sam trenutak - dva i rekoh im ime mog kolege, sa kojim sam tada radio u Ni{u. Kada sam izgovorio wegovo ime nasta tajac. Dve muve su se ~ule u restoranu. Mogle se ~uti i jedna ili dve ose ili p~ele koje su tako|e bile u lokalu. Iako je u restoranu bilo qudi koji nisu u~estovali u razgovoru, wihovo }utawe je bio o~igledan dokaz da su na{ razgovor ipak pratili. Pro{ao je sigurno minut dok gospodin koji mi je postavio pitawe nije progovorio

  • Koga si rekao da zna{?

Ponovio sam ime i prezime, Rekao sam ko je, {ta je, gde radi. Bili su u {oku. Nisu mogli nikako da prihvate mogu}nost da je takvog ~oveka poznajem. Opet je nastao tajac ali je po~elo i poluglasno komentarisawe. Onda je gospodin uzeo mobilni u ruke i nazvao, govore}i

  • Sve se mo`e proveriti.

Ukqu~io je spikerfon, tako da su svi u Sali mogli da ~uju razgovor. ^ulo se u po~etku kako zvoni telefon da bi se u jednom trenutku ~uo, meni tako dobro poznat glas mog uva`enog kolege sa posla.

  • Izvolite, ko je to, ko treba moju malenkost. Odjeknulo je sa mobilnog telefona.
  • Po{tovani profesore, pardon direktore, izvinite {to Vas uznemiravamo i remetimo Va{ podnevni mir. Nemojte se qutiti, Kako ste, {ta radite?
  • Nema problema {to me zovete, ne quti se Va{ drug na Vas. Hvala na pitawu, dobro smo i ja i svi moji u ku}i, a jo{ boqem se nadamo. Kako si mi ti dragi dru`e? [ta ima novo kod Tebe? [ta se radi? Kakva Vas je muka poterala pa zovete starog profesora, Va{eg biv{eg direktora?
  • Mi smo dobro dru`e direktnore, Drago nam je da ste dobro. Ovde je jedan ~ovek koji tvrdi da Vas zna, kako ste rekli da se zovete?
  • Dodar dan dragi profesore, kako ste, {ta radite? Progovorio sam. Evo do{ao sam u Va{ grad, Sedim ovde u restoranu i razgovaram malo sa Va{im sugra|anima, Pitali me koga znam, pa sam spomenuo Vas.
  • Oooooo, de si moj mladi kolega, Kako si, {ta radi{, {ta ima novo kod Tebe, Slu{ajte to je moj kolega sa posla, Dobar, po{ten i ~estit ~ovek. Nemojte da mi se po`ali na Vas. On je Srbenda, voli svoje srpstvo i to jasno i toga se ne stidi. Izvini {to tvoj kolega ne mo`e puno da pri~a ali imam ovde neke goste i ~ujemo se i vidimo.

Tako se zavr{io na{ razgovor. U restoranu je nastala ti{ina i svako se vratio svome razgovoru. Nas dvojicu vi{e niko nije ni{ta zapitkivao. Mi smo nastavili da ru~amo i da pri~amo za sebe. Niko nam vi{e ni{ta nije dobacio, niko vi{e nije obra}ao pa`wu na nas. Kada smo uskoro pojeli i popili naru~eno, odmorili se, pozvali smo konobara da platimo. Konobar je do{ao, mi smo ga pitali koliko smo du`ni, koliko treba da platimo? On nas je pogledao odgovorio nam.

  • Niste ni{ta du`ni. Prijateqi Na{eg profesora i direktora, koji do|u sa strane nisu du`ni ni{ta.

[okirao nas je wegov odgovor, mi smo insistirali da platimo ali on je uporno odbijao da to u~ini. Tada se ume{ao i ~ovek koji je sa nama vodio razgovor i zvao mog kolegu na telefon. Rekao je da ni{ta ne brinemo i da nema potrebe da se hvatamo za nov~anik.

Na moju izjavu da mi nismo giban~ari koji `ele bilo gde da se ogrebu, da bilo gde ostavqaju dugove, oni su upono ponavqali da ne treba da platimo JER SMO MI PRIJATEQI WIHOVOG PROFESORA I DIREKTORA.

Videv{i, shvativ{i da nam ne dozvoqavaju da platimo mi smo se sa wima pozdravili i iza{li napoqe. I do tada sam po{tovao i cenio mog kolegu profesora, a od tada …

H

                                                            H           h

            Kasnije sam u nekoliko navrata, kada se raspravqalo o po{tovawu naveo primer mog uva`enog kolege zbog koga, kada sam dokazao da sam mu prijateq, nisam platio ni{ta u restoranu. Reakcije su bile razli~ite, od onih koji su govorili da za tako ne{to nisu ~uli, ~ak su mislili da ih la`em ali mi to javno nisu rekli. Drugi su govorili, da je on konobaru rekao da nam ne naplati da }e on da plati. Na to sam odgovarao, da tako ne{to nisam ~uo preko telefona. Pa sve do jednog razgovora telefonom koji se zavr{io pitawem

  • I {ta je tu po{tovawe?

Odgovorio sam „Ni{ta“ i zavr{io razgovor.

Ovo je kraj teksta, a ne spu{tawe slu{alice. Ovo je moja pri~a o tome {ta je po{tovawe u praksi, a ne u teoriji.


 

Comments powered by CComment

PREGLED NOVIH TEKSTOVA

  • O jednom piscu, koji je ostao aniniman

    Upoznao sam ga 90 – tih godina 20 – og veka u Beogradu. Ve} tada je imao preko 70. godina. Voleo je da se pojavquje i da dr`i govore na nacionalnim skupovima u to vreme. Pri tome nije bilo bitno da li su to ravnogorski, zbora{ki ili neki tre}i skupovi – bitno je samo da su bili srpski.

                Ono {to se o wemu znalo nije bilo ba{ mnogo. Poticao je negde sa dana{weg juga Srbije, Zna se da je studirao, [ta je studirao niko ta~no nije znao, Da li je zavr{io … ni to niko nije znao. On sam nikada nije hteo o tome da govori. Znalo se i da su za vreme Drugog svetskog rata bili u partizanima. Zna se da se ne{to desilo … {to je promenilo wihovu porodi~nu orjentaciju. Sigurni smo da to nije bilo okretawe Staqinu. Bio je suvi{e trezven da bi

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • ]utawe

                    Zovem te ne javqa{a se, Do|em kod tebe ku}i i dozivam Te. Ni tada ne otvara{ vrata. Sretnem te na ulici izbegava{ me. Posao koji se koliko Tebe, ti~e i mene, ne zove{ me, ve} me zaobilazi{.

                Setih se re~i napisanih Mire Furlan. „ i onim kolegama, prijateqima i znancima koji mi svojom {utwom daju do znawa da na wih vi{e ne računam. Kome zapravo pi{em ovo pismo? Tko }e ga pro~itati? Tko }e ga htjeti pro~itati?“

                Ako sam ih nekada ne~im uvredio, {to mi ne

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • ZAKONODAVNA DELATNOST KRAQA MILUTINA

     

     


     

    Write comment (0 Comments)  
  • Mo`ete li biti ili imati pravog prijateqa?

    Da li ste ili boqe re}i koliko ste puta ~uli da se qudi `ale kako danas nem pravih prijateqa. Svi se sa vama dru`e dok im trebate, a kada ih iskoristite … Ne znam za vas ali ja sam to slu{ao takore}i svakodnevno.

    Ono {to je bilo interesantno to je da qudi koji su meni slovili kao pravi prijateqi, kukaju kako nema pravih prijateqa. Nesvesno su mi slali poruku da im ja nisam pravi prijateq. [ta sam? Ne mogu da pretpostavim. Povr{ni prijateq, poznanink ili ve} {ta ali pravi prijateq ne.

    Dobro

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • Itelektualci gde ste?

    Kada sam bio mali, i{ao u {kolu, prvo osnovnu, pa sredwu, kada sam studirao, uvek su postojali qudi koji se nisu neposredno bavili politikom ali su bili kriti~ka misao dru{tva u kojem smo `iveli. Oni su bili qudi koji su tuma~ili doga|aje, komentarisali politi~ku situacuju, nudili re{ewe iz we, U tim svojim stavovima kod wih je mogao da se uo~i kontinuitet. Ono {to je moglo da se oseti u wihovim istupawima, to je odsustvo arogancije, svesnost o te{koj situaciji u kojoj se nalazimo i poku{aj da

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • O odgovornosti

    Onima koji prate mog Promu}urka mogu da primate da odavno nisam objavio ni jedan tekst. To wihovo zapa`awe je ta~no i tu nema {ta da zamerim. Postavqa se pitawe za{to?

                Nije da nisam pisao ni{ta. Pisao sam nekoliko tekstova. Ali ja po navici kada napi{em tekst ostavim ga da stoji neko vreme, vratim se ispravim sve gre{ke koje vidim ili ubla`im ili promenm neke stavove i onda ga pustim. Isto sam radio i sada.

    Ali…

    Kada je Promu}urko po~eo svoj `ivot, pose}ivalo ga je desetak qudi

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • Parastos u Sremskim Karlovcima po 35 put

    Sve {to vreme daqe hita,

    Sve se ve}ma pro{lost grli,

    Sve se vi{e na{i mrtvi,

    ~ine nama ne umrli.

     

    Preosve}eni vladiko blagoslovite,

    Poma`e Bog draga bra}o i sestre,

     

                 Poma`e Bog po 35 put, za redom na parastosu prvom gerilcu porobqene Evrope u borbi protiv Hitlera, protiv nacizma. Gerilcu  koji je po{tuju}i pravo odbio da prizna kapitulaciju od ne legetimnih predstavnika vlasti. Podsetimo se da je Aleksandar Cincar Markovi} bio BIV[I ministar i kao takav nije imao pravo da

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • Autokefalnost SPC


     

    Write comment (0 Comments)  
  • SVE OSOLITI QUBAVQU

    ^esto ~ujem u razgovoru qudi u mojoj okolini, kako im je na poslu te{ko, kako su im kolege nesnosne, kako vlada lo{a atmosfera. Kako to prevazi}i? Kako u~initi odnose boqim?

                Razgovarao sam o tome sa mojim duhovnikom. On se nasmejao, blago me je upitao: {ta ja mislim za{to je tako? Odgovorio sam mu da je to zbog nedostatka razumevawa, nedostatka po{tovawa tu|e li~nosti i sli~no. Prihvatio je ali je rekao da postoji jo{ jedan dubqi razlog za to. Nisam mogao da u toku razgovora dam

    Write comment (0 Comments) Опширније...  
  • O prijateqstvu

                [ta je ili boqe re}i ko je prijateq? Neki dan sam razgovarao sa jednim mojim kolegom o prijateqstvu. Rekao mi je da ne voli da ga neko zove ako nema razloga za to. Za{to ga zove ako nema neku potrebu za wim. Poku{ao sam da branim stanovi{te da se prijateq, ako je prijateq zove telefonom ili se svrati do wega, ~ak i onda kada za to nemamo ni povod, a kamoli razlog. Upravo ta ~iwenica da kod nekoga svratimo ili pozovemo telefonom da ga ~ujemo, kako je i {ta radi, ~ini ga na{im

    Write comment (0 Comments) Опширније...